U tišini grada, u ranu zoru,
čuje se buka, vrisak i plač.
Vukovar plače, drhti u snu,
Za onima što padnu u zemlju crnu.
Ima vojske ali nije naša,
Vukovaru treba svaka pomoć,
u gradu mira više nema,
vojska se sada sprema.
Svaka cigla, svaki zid,
Priča priču, nije ga stid.
O sinovima, kćerima, o djeci što
na tlu leže i koji umiru tiho bez glasa.
Mirisi baruta i suza u zraku,
Vrijeme je stalo u vječnom mraku.
Majke još nose taj teret tuge,
U očima tama, a u srcu rane duge.
Vukovar, grad heroj,
Svaka ulica nosi tu borbu u njoj.
Bez ikakvog straha u duši,
Svaka puška na tlu još se uvijek puši.
Vječno spavajte, a mi ćemo sniti,
Da vaša žrtva nikad ne prestane goriti,
Ova zemlja sad je pusta,
ipak sve duše su uz nju.